Kobni prevodi

Pogrešan prevod može biti koban.

Zašto Vam je potreban sudski tumač?

On mora da bude prevodilac, ali nije isto. Svaki prevodilac nije sudski tumač, ali svaki sudski tumač jeste prevodilac.

Možda je došlo do pogrešnog tumačenja prevoda u toku pregovora na kraju Drugog svetskog rata. Pitali su mediji japanskog premijera Kantara Suzukija šta da očekuju. On je rekao jednu reč:

,,Mokusatsu."

To znači:
-ostati mudar, smiren, neaktivan;
-zadržati komentar za sebe;
-ignorisati sa prezirom.
Znate i sami šta se desilo. Izabrali su poslednju opciju, jer im je odgovarala. Oni su mislili da kupuju vreme, a napad na Hirošimu je bio nepovratan.

Nekad nije do prevodioca.

Nabokov nije bio zadovoljan njegovim neuspehom romana ,,Camera obscura” I optužio je prevodioca da je sve loše uradio. Vinfred Roj nije znao šta da radi. Onda se dogodilo to da ja pronađen rukopis originala koji je Nabokov prepravljao. Na kraju je prevodilac bio u pravu.

Teško je sa nepismenim prevodiocima

Zbog trapavog prevoda s engleskog na velški jezik, biciklisti su na jednom putu u Velsu umesto upozorenja da sidju sa bicikla, upozoreni na probleme sa bešikom.

Kod Kardifa je pisalo da biciklisti treba da sidju sa bicikle, ali na velškom piše nešto kao da imaju upalu bešike.

Predstavnik gradskih vlasti je rekao da se to desilo jer su koristili internet, a ne prevodioca za prevod. 
Svi saobraćajni znaci u Velsu moraju biti ispisani i na lokalnom i na engleskom jeziku.
Pogrešan red reči u rečenici daje problem u prevodu i smislu rečenice.

Posao prevodioca je uglavnom lep i zanimljiv, ali iodgovoran. U nekim situacijama, kao u slučaju književnih prevoda, zahteva se i očekuje kreativnost. U drugim – izvanredna tačnost i preciznost. 
Ipak, što se tiče sudskog tumača, potražnja je velika. Kod nas uglavnom rade na engleskom i nemačkom jeziku. 

Ako želite da postanete sudski tumač u Beogradu ili bilo kom gradu, morate odabrati željeni jezik, specijalizovati se i biti odgovorni.

Najbitnije je da volite svoj posao, pa će sve drugo biti lakše.

 

Autor: 
Jovana Vilimonović

Dodaj komentar